понедељак, 1. март 2010.

Simbolizam



Prošetali centrom sa 300 zastava Vojvodine


Mnogo nejasnoća nalazimo u ovom poduhvatu omladine stranke druge lige. Prvo, vodeći se filozofijom potpredsednice glavnog odbora ove partije i potpredsednice skupštine AP Vojvodina (autoprevoza ili autonomne pokrajine?) Majom Sedlarević Neosedlanom - „sve ono što nema svoj simbol, ne postoji“, zaključujemo da mnogo štošta ođe ne postoji. Prvo ne postojim ja, ni moj otac, ni moj teča, ni ortaci, ni pokojni đed da je živ ne bi postojao jer niko od nas nema simbole. Mislim - dakle postojim, nemam simbol - dakle ne postojim. Moj kraj nema simbol, stoga se da zaključiti da, sve da i ja postojim, ne bi imao gde da postojim. O izgledu zastave nema potrebe pričati, jer svako ko ima oči može da vidi sliku. Samo, zašto su uzete zvezdice za simbol tri regije? Zašto, npr. nisu uzeti romboidi? Iil paralelopipedi? I zašto baš žute boje, kada se sa ovim bojama najlepše uklapa rozljikava boja? I nije tačno da Srbija pored sve srbijanske (srpske, srbadijske, srbistanske itd.) zastave treba da ima samo zastavu Šumadije, Zapadne Srbije itd. Pošto, npr. moj kraj ima tendencije da se otcepi od mog grada, da se proglasi za samostalnu knežinu, na čelu sa naslednim obor-knezom, što podrazumeva da se onda javlja potreba za zastavom i grbom. Grb bi bio obor-kneževo govno, što bi simbolizovalo samostalnost i nezavisnost te knežine, a značenje obro-knezovog govneta bi bilo da je ta teritorija odavno obeležena i niko drugi tu nema šta da traži. Zastava bi bila kafanski, karirani stonjak koji na sebi mora imati tri mrlje od kafe i četiri rupe od žara koje je napravio pijani obor-knez dok je kuntao nad kafanskim stolom, sa cigarom u ruci, kao pravi državnik. U slučaju da je obor-knez i njegova teritorija ugrožena i da ne bi mogla da se održi, stavila bi se pod patronat ili bi se anektirala od stane neke od slobodarskih zemalja, kao što je Belorusija, Venecuela, Severna Koreja ili od strane neke slobodarske grupe, kao što su somalijski pirati. Stoga poručujemo funkcionerima ove partije da nikako ne prihvatamo komadanje Srbije, već isključivo tražimo njeno usitnjavanje. Svaki grad, kvart, selo, zaseok ima pravo na samoopredeljenje i tek kad se to omogući, onda možemo da pričamo o nekoj Evropi i demokratiji.

Нема коментара:

Постави коментар